Igor Zjakić

Igor Zjakić

izv. prof. dr. sc.

Klasična situacija kada se dogodi greška, traži se krivac. Kao što smo na kolegiju Tehničko uređivanje i vođenje naklade učili, korektura čini važan element kontrole proizvoda. 
Ovo što se dogodilo Hrvatskoj reprezentaciji da su imali grb na kojem je otisnuto prvo bijelo polje je greška i da je posao odrađen profesionalnije to se ne bi dogodilo.
Scenarij kako se to dogodilo može biti svakakav, ali standardna procedura je da u poslu sudjeluju naručitelji i proizvođači.
Mi ne znamo kako je tekao dogovor oko cijelog posla, ali nabrojat ću moguće varijante koje se mogu dogoditi prilikom dogovora. Sad je pitanje, što Vi mislite, gdje je nastala greška?

Ovaj kviz služi samo radi edukacije, možete odgovarati anonimno i označiti dva odgovora, kada se skupi određeni broj odgovora, reći ću Vam svoje mišljenje kako Vi kao studenti ne bi imali ovakve ili slične probleme u poslu.

Sad kada ste dali svoje mišljenje tko bi mogao biti kriv, reći ću Vam sljedeće:

1. Radnik ne smije i ne može biti kriv.

U vijestima smo mogli vidjeti da je vlasnik rekao da je radnica u pripremi kriva. To je netočno. Radnica u pripremi mora napraviti logo, nacrtati ga vektorki i obraditi. Njen posao je da to napravi korektno, da zapis spremi u pravoj rezoluciji, da inkorporira u ostatak sloga, da dobro označi boje u smislu da su boje definirane kao spotne (ako ide na sitotisak), zatim da stavi oznake pasera (ako nije drugačije riješeno, zatim da u pripremi napravi overlap (preklapanje), da polutonove tehnički pripremi za sitotisak itd.  Radnica u pripremi ne može i nije joj zadatak provjeravati je li prvo polje bilo bijelo, je li polje kvadratnog oblika, je li zastava u dobrim odnosima po pitanju visine i dužine, je li na grbu ovca, koza ili krava itd. 
Dakle, ako je nešto od toga važno da se ne pogriješi, onda ona mora dobiti uputu za to od voditelja ili nekog nadležnog. 
Ako nije dobila uputu, nije kriva.
U pravilu, firme optužuju radnike jer se radnici ne znaju obraniti i nisu u poziciji radi egzistencijanog straha. Ali radnik može biti kriv samo ako napravi naopako nešto za što je dobio jasnu uputu. Za nejasne upute kriv je šef, voditelj ili direktor.

Radnik u tisku (u tehnici sitotiska) mora otisnuti proizvod pravim bojama, kvalitetno, u paseru, u registru, mora paziti da ne dođe do preslikavanja, da ne dođe do zapunjavanja sita, da se boja ne razmazuje, da boja nije porozna itd. Ako tiskar nije dobio jasnu uputu da kontrolira je li prvo polje bijelo, je li polje kvadratnog oblika, je li zastava u dobrim odnosima po pitanju visine i dužine, je li na grbu ovca, koza ili krava itd., onda radnik u tisku nije kriv.
Ovo se odnosi na sve radnike u lancu proizvodnje.
Radniku je dužnost upozoriti ako nešto primjeti, ali ne može biti kriv ako ne vidi nešto što mu nije niti posao. Kriv može biti samo ako je dobio jasnu uputu da prekontrolira je li prvo polje bijelo, a on to nije učinio.

2. Voditelj proizvodnje

Za ovakve propuste u proizvodnji, ako netko mora biti kriv onda je veliki dio krivnje na voditelju ili direktoru.

Zašto? Zato jer su to ljudi koji su školovani za taj posao, ne samo u struci već i u općoj kulturi. Ako su voditelji ili direktori neškolovani ljudi, to je rizik firme prilikom zapošljavanja. Firma odabire između većeg rizika i jeftinijeg voditelja ili obrnuto. To je autonomna odluka svake firme.

3. Naručitelj

Naručitelj prije otiskivanja mora odobriti otisak, posebno kad su važne stvari u pitanju kao nacionalni dres. Ako firma nije zvala na odobrenje, to je propust.

4. Nedefiniran posao

U 90% slučajeva, dogovor između tiskare i naručitelja nije potpuno definiran. To je prostor za moguće greške i traženje odgovornosti. Kada neki elementi proizvoda nisu jasno definirani kako mogu biti napravljeni, onda se primjenjuje pravilo ISO standarda po pitanju kvalitete otiskivanja. 
U ovome slučaju, nije bitno definirati zastavu RH jer je jasno kakva je službena zastava i koje je polje prvo. 

Dakle, u ovome slučaju kriva je tiskara koja nije napravila vlastitu kontrolu, koja vrlo vjerovatno nije zvala naručitelja na odobrenje.

Tiskaru (vlasnika) abolira od krivnje samo ako je od naručitelja dobio digitalni zapis ili loga ili PDF s logom. Ako nije, kriva je tiskara odnosno sami vlasnik tiskare, odnosno voditelj (ako ga u firmi ima) koji je posao preuzeo da ga s radnicima provede. 

Radnik u pripremi i tisku u ovome slučaju nije kriv. 

Ako je tiskara zvala na odobrenje, onda je kriv naručitelj koji je to odobrio.

Zaključak,

tiskara je pogriješila jer nije zvala na odobrenje otiska. To je greška koju rade mnogi. Ako se naručitelj ne zove na odobrenje, onda mora biti jasno do u detalj što i kako se treba napraviti. To se obično radi Ugovorom kojeg u 90% slučajeva tiskare i naručitelji ne rade. Zašto ne rade? Zato jer ljudi ne vole stavljati potpise koji automatski znače i odgovornost. Ako tiskara nije inzistirala na strogo definiranom Ugovoru, to je propust tiskare.

Ukoliko želite da raspravljamo o još ovakvih i sličnih situacija, pošaljite mi mail pa ću Vam složiti probleme iz prakse o kojima možemo raspraviti, a na koje sam nailazio u proizvodnji.

Komentiraj